Uloga obitelji u odgoju djeteta

Svatko zna koliko je važna uloga obitelji u odgoju djeteta i formiranju njegovih osobnih osobina.

Osnovni aspekti

Važno je napomenuti da utjecaj obitelji na odgoj djeteta može biti pozitivan ili negativan. Obično roditelji već zamisliti što bi njihova djeca trebala biti i pokušati nametnuti željeni uzorak ponašanja, što dovodi do različitih ograničenja. A za uspješno obrazovanje pojedinca u obitelji potrebno je poštivati ​​sljedeća pravila:

  1. Obratite pažnju na razgovor s djecom.
  2. Zainteresirati se za svakodnevni život djeteta, hvaliti se za uspjehe i postignuća, kako bi pomogli razumjeti razlog neuspjeha.
  3. Uputiti se na ispravan kanal za rješavanje problema.
  4. Pokažite djetetu da je ista osoba, kao i njegovi roditelji, da komunicira s njim na ravnopravnoj osnovi.

Duhovno i moralno obrazovanje u obitelji jedan je od najtežih problema. Uostalom, glavni aspekti i načela mogu se razlikovati u različitim kulturnim zajednicama i obiteljima. Međutim, zajednička svima mora biti usklađenost sa sljedećim uvjetima:

Osnovni stilovi obrazovanja obitelji

U obitelji postoji nekoliko oblika odgoja, od kojih su najčešće navedeni u nastavku:

  1. Diktatura ili teški odgoj . Kao rezultat, dijete će rasti agresivno i sa niskim samopoštovanjem ili slabim i nesposobnim samostalno donositi odluke.
  2. Prekomjerno skrbništvo ili užitak u svemu . Za razliku od prve metode obrazovanja, u takvoj će obitelji dijete biti glavno. Međutim, u ovom slučaju, djeca jednostavno ne razumiju što je dobro, što je loše, što se može učiniti, a što nije.
  3. Neovisnost i neometanje u razvoju. Ova vrsta često se opaža kada su roditelji previše zauzet radom ili jednostavno ne žele provoditi vrijeme na najmanjem članu obitelji. Kao rezultat toga, osoba postaje nesretna i osjećaj usamljenosti.
  4. Suradnja ili bilateralna interakcija . Trenutno je to najprihvatljivija metoda. Uostalom, obrazovanje u modernoj obitelji treba biti dijalog u kojem roditelji ne samo "diktiraju" njihova pravila, nego i slušaju potrebe i interese djece. U ovom slučaju, odrasli su model imitacije, a postoji jasno razumijevanje granice između onoga što je dopušteno i ne. I što je najvažnije, dijete razumije zašto se ne može izvršiti ova ili ona akcija, a ne slijepo slijediti izmišljena pravila i norme ponašanja.